ev malo pjesmica...

ovo morate procitat.....skroz do kraja....jer je preljepo....mislim nisam ja pisala al oke...

U ovoj šumi betona i čelika, samo rijetki snivaju

....
..Promatrao sam na mjesečini, to blijedo čelo, sklopljene vjeđe, pramenove kose što su lepršali na vjetru i ponavljao u sebi:
-Ja ovdje vidim samo ljusku.. Ono najvažnije je nevidljivo...
Mali Princ
Naranče

Ovo je kutak misli i crtica iz mog života.
I da, dobro ste shvatili, sanjarka sam i pustolovka sa velikim očima koja sa ruksakom na leđima traži svoju zelenu livadu..
Ako vas sretnem negdje pojesti ćemo jagode.. I vrtiti se u travi dok ne padnemo iznemogli i zaspimo pod mjesečevim sjajem...

Image Hosted by ImageShack.us

Jer..
Jer obožavam noć.. I kad nesanica pokuca na prozor sve mi na naranče zamiriše..
I ja onda odlazim plesati.. Plešem sa neznancima, sa ljudima koje volim.. Ali najdraži je ples sa životom.. Kad me boje njegove zavrte ja se smijem.. I onda znam.. Da, sanjarka sam prava..

este li ikad..?

Jeste li ikada imali osjećaj da ste susreli ljude s kojima ODMAH osjećate nešto zajedničko?

Oni uz koje se uvijek osjecam posebno dok ih čitam..

Bobe's living room
..Pitam se samo...biram li pogrešnu planinu? Biram li pogrešnu granicu? Što se dogodi kad lavina stigne u dolinu? I nije li nekad ljepše samo se spustiti? I uživati u zaletu i vjetru. Brzini. Osjećaju adrenalina koji juri krvlju. I vrištati sretno. I tako je jasno da nakon doline dolazi uspon. Dolina je samo priprema. Za uspon iza kojeg dolazi nova padina. I lavina bude još jača...

I opet se pitam...biram li pogrešnu planinu? Moje lavine nikako da dosegnu dolinu. Ni blizu. Odustaju i nestaju davno prije. Koju planinu da odaberem? Karte mi nisu dovoljno dobre. Dajem sve svoje karte za jednu pravu lavinu... ...

Jamais... astronom srca
...Podvlačim crtu.
Jer...
Nakon godina vegetiranja desilo se čudo.
Čuda postoje, da.
Ove sam se godine više puta uvjerila u to.
Netko to odozgora vidi sve...
Ako nešto jako želite onda će se sve urotiti da to i dobijete, je l ' tako nekako ide?
Treba biti dovoljno hrabar.
Ili lud?
Ili i jedno i drugo?
Važno je samo nadići strah i kročiti na daske pozornice komada zvanog život....

Starcatcher
Mislima oblikujemo zivot.
Trudimo se ostvariti snove. Ali ako ih bas sve ostvarimo,za sta cemo onda zivjeti?
Tezimo materijalnim dobrima,no na koncu price njih ostavljamo za sobom.
Zaboravljamo da iz zlatne spine tece ista voda kao i iz javne fontane.

U vrtlogu zivota i beskrajnoj analizi znamo da smo izmislili vrijeme.
No jesmo li izmislili smisao?
Ili se on bas u trazenju skriva?...

Moments... My blue butterfly
..Jeste primijetili kako je danas teško biti iskren, kako je teško otvoriti se, biti ono što jesmo, biti svoji, biti opet ... djeca? Od čega se mi to skrivamo? Od čega bježimo...?
..I zato danas, danas sam odlučila pustiti plavog leptira da odleprša gdje god ga život odnese...

Siddartha
...Postoje ljudi koji uđu u neki prostor i kažu:”Evo me!” Postoje drugi koji uđu u taj isti prostor i kažu:”O, tu si!”...
...osjećaj usamljenosti...u subotu naveče...
...dođe i uvuče se...kao koprena...
.....ne vidiš je...
...ne čuješ je....
...al je osjećaš...negdje duboko...
...u srcu....
.......
....Brodovi kao i ljudi vječno dolaze, usidre se budu tu neko vrijeme i odu. Samo rijetke pamtimo".-reče blagim glasom.
-«Pamtimo..rijetke..»-ponovih u sebi.
I ostalo je tu mnogo usidrenih brodova koji su godinama plutali i naoko bili sigurni. Ali svi znamo svrhu broda, njegova svrha nije da bude usidren unatoč olujama i nedaćama mora, njegova svrha je da bude na pučini, da se sudara s valovima.. I tako danonoćno..Zapravo cijeli ljudski vijek....

Stajdooharica
- A ti? Nikada nisi osjetila ništa slično?
- Kako to misliš?
- Pa znaš, mislim na taj 'magični' trenutak?... pogled u oči sa osobom koja...
- Koja ti u tako kratkom roku da osjećaj potpunosti koji s nekim ni nakon godina i godina ne osjetiš?... – prekinula sam je
- Da... čini se kako ipak razumiješ...

...'Riječima kazujemo tako malo'....

Frifol
..Htio sam se okrenuti, vratiti i napraviti propušteno, ali nije bilo svrhe... Bilo je kasno za ispravak jer... dijete u meni je već bilo tužno.…

I da mi je, da se još jednom zaljubim,
Opet bih uzeo kostim Večnog Dečaka..

Old soul
...Pet je sati ujutro , odlazimo na posao , izlazimo iz zgrade i kao djeca se držimo za ruke ... još uvijek ...otvaramo vrata od ulaza ... vani miriši na kišu .. toplo je za razliku od prethodnih dana ....
" Miriši na kišu !"
" Da , na jesen "
" Ma daj ne zezaj , na proljeće , dosta mi je ovog ružnog vremena ...." i onda se ja zamislim i znam temu za moj post ........

Mome malom velikom čovjeku , prerano odraslom djetetu , čuvaru moje djedovine , uplašenom dječaku.........čovjeku koji u sebi nosi sram i ponos ......jake emocije ........

Erchamion
...Izlomljen kroz krhotine sjećanja; sjećanja minulih nadanja stranog mi života; promatran zavrijelom vodom, nosim svoje tijelo. Nosim ga nemirom odraza, onim istim što nad površinom krvotok moje misli ostavlja. Ostavlja prikazujući vječitog mi životnog suputnika, sjete. Neobičnog osjećaja življenog rubovima sna i jave. Igra li nepozvano uz ritam neumornog plesača? Igra li nepozvano zakrivena sjenama sluteće ništavnosti? Poput iskrivljenog ogledala mojih želja, moje duše, mojih snova...

Life music
Moj zivot je kao kula od karata... svaka ima svoju svrhu i ona na vrhu ne bi postojala bez one na dnu... svaka sa svojim znacenjem... ali ako netko gurne jednu, sve ce se srusit... slomit... i u trenutku sve ce postati nista... ali, sve je moguce... moguce je biti nitko... osim ne osjecat nista...
......
... Jednom kad smo se slucajno sreli, pitao me: 'Da li bi bila sa mnom da znas da necemo ostati skupa...?'
Rekoh mu: '...da... jer najljepsi trenuci u zivotu mogu biti i najvece pogreske...'

Život je duga cesta..
Ponekad gledam...a ne vidim. Ponekad slusam... a ne cujem. A onda, kada otkrijem to sto vec odavno gledam i slusam, uvijek se iznenadim. Jer, zivot je jedno veliko iznenadjenje. I otkrice. Ako sama otkrijem sto vec odavno zelim, onda sam neizmjerno zadovoljna sama sobom, bez obzira jesu li rezultati dobri ili losi.

Komplex
...u povratku kući desilo mi se još jedno čudo. u sred centra grada, u sred februara, pored gorespomenutog parka, ja sam čula zrikavce...

Catcher
....Jednom poslije, sjedite i šutite i gledate u taj svijet, sve dok se ne ustanete gotovo istovremeno i počnete jesti te kupine. Smiješ se i kažeš joj kako su joj umrljana usta, ona ih briše nadlanicom, a ti je uhvatiš za ruku i kažeš kako se kupine mogu obrisati samo usnama.
I sve opet zašuti, iako i nije tišina, ali nekako u tom trenutku nije bitna ni vika koja se čuje s nekog otvorenog prozora u rakovačkim neboderima, niti puškaranje na liniji, niti onaj zvuk koji se čuje kada dječak skoči s vrbe u Koranu, a djevojčice zadivljeno gledaju sve dok ne izroni, pa onda brzo okrenu glavu i s pomalo rumenim obrazima pričaju o nečem sasvim desetom.....

...Šutili smo tako, pušili i gledali u nebo koje je postajalo lagano crveno.
Onda sam ustao, skinuo traperice i majicu i skočio u rijeku.
Voda je bila hladna, ali svejedno sam osjetio lagano peckanje na ramenima, kao od sunca, kao ono kada smo zadnjeg ljeta u miru sjedili na slapu i pričali o tome što ćemo biti kad odrastemo, ne znajući da ćemo već za par mjeseci istovremeno zauvijek odrasti i zauvijek ostati klinci....

Ona
...Zasto preopuštati trenutke... živimo najbolje što možemo, ako ne znamo kako... potrudimo se malo... nek nas vode naše želje... naši snovi... i imajmo uvijek nešto «samo naše», nešto što će nas dizati....onda kad se malo spustimo ili zaboravimo na sve to...

Pantera
...Kada usred noći cokćem jezikom jer mi dragi pili već drugu trećinu tropskih šuma i pikam ga prstom da prestane, a tada čujem : „hmmmm?“ i kada ujutro otvorim oči, a ispod moje glave njegov jastuk i izgužvana plahta, pomislim: rijetkost je pronaći svoju drugu polovicu… nekako je lijepo biti "mi"…

Cakumpakum
...Noćas sam imala misiju. Bez blještavo bijele haljine i čarobnog štapića.
Bosonoga, u plavoj pidžami, raščupana i bez šminke na licu bila sam tvoja Vila. Još jedno jutro odjurila sam na posao s osmijehom.
I za ovu ulogu potpisala bi na doživotno....

Ringispil
...I biti ce u zivotu jos mnogo oluja i plavih ociju koje ce mozda okrznuti moje ringispile... Ali ja znam da cu se uvijek vracati mom zbonacanom moru i mojoj pitomoj, zelenoj uvali...

Gracia
...Pozeljela sam da se mogu pretvoriti u vjetar i letjeti...
Da zastanem u nekoj krosnji... Zavirim kroz neciji prozor... Obrisem suzu sa lica ostavljene djevojke koja promrzla sjedi na jednoj klupici u jednome parku... Da se uvucem u Njegovu kosu... Da uletim u jedro izgubljenog mornara... Pozeljela sam da me netko udahne i zatim toplu ispuhne van... Da zaplesem kraj tramvajske pruge i zavrtim se najbrze sto mogu...

Provincijalka
..Ono što sam tada osjetila bila je ona prava tuga. Jer, nije bilo niti jedne druge ljepote koja je mogla zamijeniti veličanstveni osjećaj ljubavi. Umjesto toga samo teška golema tuga... Žao mi je.
Napiši mi pjesmu... jednostavno nisi znao... I ta je pjesma postala jednako daleka i neostvarena želja kao i Egipat, mariachi i ruta 63...

Neretvanski cvit
...i znaš...ne može srce živjeti bez druge polovice...
Nižem dane kao šarene post it papiriće... jedan na drugi zalijepljeni su nemarno...
Boli li te ako ti kažem da ne vrijedi život bez tebe....
......i da je možda najpravilnije da uroniš lice u moju kosu... i da mi pjevaš...

Woolf
...Baš sam voljela taj crtić, o dečku i djevojčici koji crtaju ledene ruže na zaleđenom prozoru. I njemu je onda ledena kraljica zaledila srce, pretvorivši ga u komadić hladnog kristala... I odvela... A malena je djevojčica vjerovala. I vratila mu toplinu u srce...
Baš me zanima kako se to radi..
Tko topi led iz srca.
Tko topi strah?
Kako se učiš vjerovati..?
Tko još vjeruje u čuda....?

Dreamforever
...Nestrpljiva sam. Želim zagrliti zvijezde...Mislim na tebe..I fališ mi...Dođi da se pokrijemo ovom nebeskom dekicom....pa makar bila ovako bolesno crvena od smoga..pa makar nema zvijezda...to je naše nebo. Sami ćemo si stvoriti i mjesec i zvijezde...Samo se ušuškajmo. I sanjajmo. Zajedno...

Scarlett_l
...Bitno je očima nevidljivo...
...Promatrajući ono dvoje lijepih ljudi kako izgovaraju riječi koje će ih vezati do kraja života pala mi je na pamet jedna misao….Zar ovaj trenutak kada stoje jedno pored drugog, sretni, bezbrižni, zar on nije savršen? U tom trenutku više ne misliš o tome je si li sve pozvao, kakva ti je haljina, jesi platio račune itd… Nekako, taj trenutak sav svijet je stao. Tu si Ti i tu je On.
Volite se. Podsjeća me na dar. Baršunastom vrpcom u najljepši, božanski papir omotano…sve je odlično. Taj trenutak. Tada dar otvaraš. Istražuješ ga. U ovom slučaju, istražuješ osobu. Upoznajete jedno drugo do srži. Živite skupa, ''kopate'' po beskrajnosti ljudskih života… I tada..naravno da ništa nije savršeno.
Dakle… Što mislite?
Možda ipak… možda ipak savršenstvo postoji??

Pazite na sitnice, jer one su prava ljepota!'

Bosonoga
...Do nedavno me mučilo pitanje, ako za svaku pojedinu osobu na ovome svijetu postoji taj netko, dali će se ti ljudi ikada sresti? Ako se i sretnu, dali će se prepoznati?
Da, sresti će se. I da, naravno da će se prepoznati. Shvatiti će možda da su se sreli i puno prije toga.... Ostaje samo prokleta stvarnost koja ne dopušta da priča ipak ima sretan kraj... a tko zna možda samo treba malo snage.. i puno hrabrosti...

Julianne
Kajsije su padale svuda oko nje kao kiša a ona se bojala da joj ne padne slučajno jedna na glavu jer bi joj mogla sinuti opet nova ideja što dalje sa svojim životom...Kuća je pjevala tišinu a ona je otišla u svoju sobu kako bi pogledala u onom smjeru prema kojem ju je srce vuklo...Svijetla su treperila u daljini i dozivala je...ali snene oči učiniše svoje.... Pred jutro,kao već dobar susjed pozdravi je posljednja sjena u sobi... Vrijeme je za počinak. Izvadila je srce iz grudi i odložila ga noćni ormarić...Do sljedeće prilike...kada se opet usudi da ga upotrijebi...

Maritin kutak..
Razmislite malo o ovome: kad uđete u vrtić i pitate tko zna pjevati, svi viču "JA! JA! JA!". Kad se graja malo stiša, pitate tko zna crtati? "JA! JA! JA!". A glumiti? I opet, naravno "JA! JA! JA!". Onda odete u školu (što su viši razredi, manja je vika), pa postavite ta ista pitanja i čujete tu i tamo nekakav odgovor. Pa onda postavite ista ta pitanja u malo starijem društvu. Odgovori će uglavnom glasiti: ja ne znam crtati, ja nemam sluha, ja nisam stvoren za pisanje, ja nisam talentiran za glumca. A ustvari svi mi to imamo u sebi, samo trebamo odbaciti ogradice koje smo si postavili i pustiti djetetu u nama da se igra, piše, pjeva, glumi...



Bit će ih još, vidim već..
Prije svitanja

..Radila sam za jednog starijeg čovjeka,i on mi je jednom rekao da je proveo čitav svoj život misleći na karijeru. Imao je 52 godine,i iznenada je shvatio da nikada stvarno nije dao sve od sebe.
Njegov život nije imao smisla.

Skoro da je plakao dok mi je to pričao.
Vjerujem da ako postoji Bog on neće postojati u svakom od nas...ne u tebi ili meni......već u tom malom prostoru između nas…

Ako na svijetu postoji bilo kakva magija...mislim da je u pokušaju da se shvati netko, da se nešto podjeli sa nekim….
Možda je to nemoguće uspjeti...ali koga je briga? Odgovor mora da leži u pokušaju…..

Kada si ranije pričao ono, kao posle nekoliko godina kako par počne da se mrzi međusobno... predviđajući reakcije jedno drugog... ili kada im dosadi ponašanje onog drugog.
Mislim da će za mene biti potpuno suprotno….
Mislim da se mogu stvarno zaljubiti u nekoga kada sve znam o njemu.

Način na koji se češlja...koju košulju će obući tog dana...koju će priču ispričati u kojoj situaciji…
Sigurna sam da ću tada znati da sam zaljubljena…..

"Before sunset"

Ne, nemoj mene vezati...
Jer Vjetar se vezat ne može
(tu samo Ljubav pomaže)

Tu sam jer volim "baciti na papir" neke misli koje nenajavljeno dođu.
Pa tražim put kući

Naći ću ga znam,
jedne ljetne večeri kad sjednem na skale kojima sam lutala u snu, bosonoga...prema moru
(neko te davno zapisao u moje dlanove)
Znat ću....
Znat ću da sam došla kući
...tu na rubu moga sna...

Opomena

Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda
pusti da cijelog Tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ kad se
budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda!
Na svom koncu umjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

A.B. Šimić


Što god možete ili mislite da možete, započnite;
Hrabrost ima genij, moć i magiju u sebi.
J.W. von Goethe


Ljudi koji mi oduzimaju dah, čije me riječi čine sretnom jer znam da takvi postoje

Ostaju neizgovorene rijeci... najljepse od svih koje ce ti itko ikada izgovoriti.
Ostaje moj dah u tvojoj kosi i poljupci na tvojoj kozi, svaku noc prije nego usnis i svako jutro prije nego se probudis oni ce te pomilovati njezno, najnjeznije...
Ostaju nasi tragovi na putovima kojima smo tek trebali krociti...
Ostaju suze...
Ostaje tuga...
Ostaje ljubav... bezuvjetna, veca od svemira...

"Zahvalan sam sto sam te uopće našao..
Mogli smo projuriti jedno pokraj drugoga kao dva zrnca svemirske prašine. Bog, svemir, ili ma kako odlučili nazvati te velike sustave harmonije i reda, ne priznaju zemaljsko vrijeme. Za svemir se četiri dana nimalo ne razikuju od četiri miljarde svijetlosnih godina.
Nastojim to uvijek imati na umu.
Ipak sam samo čovjek. A sva ta filozofska racionaliziranja koja mogu smisliti ne sprečavaju me da Te želim svakog dana, svakog trenutka, kao sto ne mogu spriječiti ni nemilosrdni vapaj vremena, vremena koje ne mogu provesti s Tobom, u svojoj glavi..."

Volim te uvijek, vrijeme nije nista...

Svaki put kad se budes osjecala izgubljenom, zbunjenom, pomisli na drvece, sjeti se njegova rasta. Sjeti se da stablo s velikom krosnjom i slabim korijenjem podlijeze vec pri prvom naletu vjetra, dok kroz ono s jakim korijenjem i slabom krosnjom limfa tesko protjece. Korijenje i krosnja moraju rasti jednoliko, moras istodobno postojati u stvarima i iznad njih, jedino ces tako moci pruziti sjenu i zaklon, jedino ce te na taj nacin u pravo godisnje doba prekriti lisce i plodovi.
I kad se kasnije pred tobom otvore razliciti putevi, a ne znas kojim poci, nemoj kretati nasumce, nego sjedni i cekaj. Duboko udahni, s nadom, bas kao sto si udahnula dosavsi na svijet, nemoj dopustiti da te bilo sto omete, cekaj i samo cekaj. Budi mirna, suti i slusaj vlastito srce. Kad progovori, ustani i poslusaj njegov glas, podji kamo te srce vodi.


I know that she’s waiting
For me to say forever
I know that I sometimes
Just don’t know how to tell her
I want to hold and kiss her
Give her my love
Make her believe
Cause she doesn’t know
She doesn’t know

You’re all I need beside me girl
You’re all I need to turn my world
You’re all I want inside my heart
You’re all I need when we’re apart

I know that she’s always
There when I need her loving
I know that I’ve never
Told her how much I love her
I see her face before me
I look in her eyes
Wondering why
She doesn’t know
She doesn’t know

You’re all I need beside me girl
You’re all I need to turn my world
You’re all I want inside my heart
You’re all I need when we’re apart

Say, say that you’ll be there
Whenever I reach out
To feel your hand in mine
Stay, stay within my heart
Whenever I’m alone
I’ll know that you are there

You’re all I need beside me girl
You’re all I need to turn my world
You’re all I want inside my heart
You’re all I need when we’re apart
You’re all I need, etc.
All that I need
Is for you to believe
All that I need
Is You.> - White lion - You’re all I need

Ponekad se pitam kako sam zivjela sve ove godine bez tebe?
A onda shvatim da nisam... jer ti si utkan u mene oduvijek. Kao sto sam ja utkana u tebe oduvijek. Samo smo se trazili...
U nekim krivim ocima...
U nekim krivim dodirima...
Zbog koji smo padali... pa se dizali... i koji su nas tjerali da placemo i da se smijemo i da se nadamo... da ipak postoji nesto vece od svega do sada.
I govorili su nam da smo naivni i da smo preveliki da vjerujemo u bajke...
Ponekad smo im vjerovali... i opet skretali na krive puteve... Barem su tada izgledali krivi.
Danas vjerujem da ni jedno skretanje nije bilo krivo.
Jer morali smo padati i osjetiti bol...
I morali smo sumnjati u bajke...
Morali smo se dizati i traziti u nekim krivima ljudima...
Jer da nismo, mozda se nikada ne bismo pronasli... i kako bi siromasni bili bez svih ovih osjecaja...
Znala sam da jednom kada primis moju ruku, da ce to biti pocetak vjecnosti... i bio je.
Isprepleteni prsti i suze i kisa i hladna rijeka... i 4 plava oka koja su izgarala i pricala tisinom...
I zagrljaj... najnjezniji... moja glava na onom mjestu na tvojim prsima koje je oblikovana samo za mene...
Na kraju dana bitna je samo ona jedna osoba uz koju se ususkas i koja jednim malim poljupcem otjera svu besmislenost koju nam ponekad neki dani donesu...
I cak i sada kada ova udaljenost boli, ti si ta moja osoba na kraju dana i ja sam ta tvoja osoba na kraju dana...
I znam... osjecam sve ono lijepo sto nas ceka.
Jos samo malo... jos samo malo i nece nas razdvajati hladni gradovi i stotine kilometara... jos samo malo i pocinje zauvijek...
Zagrlit cemo se jako, najjace i vjerojatno cu plakati kao i onu vecer uz rijeku... a ti ces poljupcima brisati moje suze i pustiti da isplacem svu tugu i srecu... i nikada me vise neces pustiti.
Jos samo malo... jos malo i pocinje zauvijek...


'Ipak se borim, ipak se nadam....sve manje letim, a sve više padam...I sve su jače ruke što me vuku dnu...''


"Zapamti naše uspomene, no nemoj se bojati stvarati i nove..."


"Istina je kao nebo, a misao je kao oblak. Istina je tamo negdje gdje se mašta i realnost dodiruju, ali se nikada ne razumiju."


"... moći zagrliti onoga koga voliš, kad god poželiš- to je luksuz..."

Dobro je biti pametan.
Pametnije je biti dobar.

Dobro bi bilo kad bismo mogli odrediti cilj i namjere i stvoriti pravila za sve životne prilike, da uspostavimo zamišljeni red. Lako je izmisliti opšte propise, gledajući iznad glava ljudi, u nebo i vječnost. A pokušaj da ih primijeniš na žive ljude, koje poznaješ i možda voliš, a da ih ne povrijediš. Teško ćeš uspjeti. (Meša Selimović)

TO NISI TI
NISI VIŠE ONAJ STARI...
GLAS TI JE POSTAO HLADAN I OŠTAR...
PREPUN NEKOG SKRIVENOG SARKAZMA...
PREPUN HLADNOĆE...LUDILA...
NISI ČOVJEK KOJEGA SAM UPOZNALA,
KOJEG BIH OD SVIH MOJIH MUŠKARACA UVIJEK IZDVOJILA...
NISI VIŠE ONA VATRA KOJA ME PALILA...
NISI NITI VODA KOJA ME GASILA...
SADA SI TEK SJENA U MOME SJEČANJU...
A SJEČALA BIH TE SE CIJELI ŽIVOT....
ŠTA TI JE VRIJEME UČINILO..
.NADAM SE DA JA NISAM KRIVA ŠTO SI TAKAV...
A TJEŠIM SE UZALUDNO.....
PROŠLOST NE MOGU VRATITI .....
OPROSTI MI ŠTO SAM BILA TAKVA GADURA
ZASLUŽUJEM TVOJ PREZIR , IAKO ME BOLI...
.A BOLI ME JER SAM TOLIKO SEBIČNA DA TE NE ŽELIM PUSTITI DA ŽIVIŠ NA MIRU...
ALI PUŠTAM TE ...
NEČU TE VIŠE MUČITI...
DOVOLJNO SAM UČINILA ZAR NE?
NEZNAM ŠTA SU TI REKLI...
ALI SVAKA IM ČAST...I NJOJ ŠTO TE IZ JANJETA PRETVORILA U VUKA...
MISLIM DA NISAM UVIJEK BILA LOŠA,
JER ZBOG NEČEGA SAM TI JEDNOM BILA DRAGA ...
E BAŠTO TO NEŠTO PRIMI U RUKE, IŠČUPAJ IZ SRCA I BACI...
ZAMRZI ME DA MOŽEŠ IĆI DALJE...
JER PUŠTAM TE ...
PUŠTAM TE ZAUVJEK..................

Kucaš podmuklom jezom..
U odaje tuđe..
Bez prava,bez glasa...
a opet si ga daješ..
suditi namjere,želje moje..
Tko si ti...
Ja te ne poznajem,niti te želim poznavatio takvog?
Tko si ti, kako se usuđuješ...
bacati svoje komplekse pred moja vrata...
Poput nekog uličnog pseta kojem je baćena prva kost, laješ u prazno ....
Pokušavam ostati hladna , reći sebi kako me tvoja namjera ne dira..
Kako tvoj luđački pogled ne predstavlja opasnost ,značaj za mene..ali znaći..
Znaći nelagodu,razočarenje...na ono nekadašnje poznanstvo...
Mi ljudi smo čudna vrsta...tako jaki..tako krhki ..
A opet se borimo kada je u pitanju naša egzistencija..naš ponos..naša bit...
Ti....nikada nisam imala predobro mišljenje o tebi...sada si srušio i ono malo dobrog šta je u tome svemu postojalo..
Stoga ne gledaj me...
ne želim osječati bezrazložnu nelagodu izazvanu tvojim ludilom..
ne uvlači me u to..
Živi u tom svom svijetu,imaj svoja pravila..
Ja imam svoj život..svoje ideje koje su drugačijih svjetonadzora..ideje koje ti nisi dovoljno mudar dokučiti, a kamoli shvatiti..
Nastavi gledati ravno,lupaj glavom u zid...ali ne gledaj me tim očima pobješnjelog pseta..odavno sam cjepljena protiv te vrste....I laješ kada ne znaš govoriti..ali nekomu tko je tvoje vrste i tko ti daje to pravo..To nisam ja...
To nisam ja...

kreni kljuć , pa promjeni bravu..znam da nisam dobrodošla u tvoj dom...

Okrenula sam glavu , sakrila lice... pobjegla sam davno bez objašnjenja..

Ti si to što jesi , ja sam neka druga priča..

Nikada ne ispričana , jednom pročitana..

Nigdje ne zapisana .. znaju je oni koji su kročili mojim odajama ..

Oni kojima sam to dozvolila..

Zametni trag , trag puta , sječanja ....

Ja sam svoj davno sakrila...

Zašto me onda nesmetano pronalaziš ?

Idi...
Kroči još jednom sigurno kroz život..

Ne okreči se...

Nije vrijedno spomena...

Oboje smo dovoljno jaki , da znamo kada je vrijeme za to..

Vrijeme za krenuti ispočetka..

U nekoj novoj ulozi...bez glumaca i redatelja..

Cirkuski klaun-bio si nekad..

Nasmijavao druge,tako i mene..

Sada si čovjek od krvi i mesa..

Kreni dalje ..zaboravi sjene..

Ne zavodi me više govorom tjela...

Niti ću ja tebe šapatom tame..

Idi , ali se u starosti svojoj sjeti ...svoje dame...


Čujem da si ostao isti...
Onaj kojega sam nekada zvala svake noći...
ali vidiš...
mene je vrijeme promjenilo...
Nisam više ona naivna djevojčica od prije...
Nemožeš me više kupiti svojim lažima..
Bio si dobar mentor...
Neki bi rekli ,predobar...
Ti bi se na to samo nasmijao zar ne?
Onim svojim sarkastičnim smješkom ..
Koji sada prodaješ nekim drugim morima,ponorima..


DOBAR JE STRAH KOME GA JE BOG DAO...
ALI U MALOJ DOZI..
VELIKA UBIJA POPUT OTROVA.
ZAOKUPIRA TI DUŠU ....
SVE DOK IZ NJE NE ISTISNE ONO MALO SVJETLA..
NEMOJ SE BOJATI LJUDI..
ISTI SU KAO I TI..
ISTE IH STVARI MUĆE..
SVI SU NEKADA SRETNI A NEKADA NESRETNI..
NEMOJ SE BOJATI NOĆI..
JER NJENO JE IME SVJETLO..
OBASJA TE MJESEC DOK ZASPEŠ.
.A ZVJEZDE SE GLASNO SMIJU..
NEMOJ SE BOJATI DANA...JER TADA OTVARAŠ SVOJE OČI..
I KORAČAŠ KORACIMA GAZELE..
U VELIKO NEPREGLEDNO PROSTRANSTVO..KOJE SE ZOVE SVIJET..
JER TI SI SVIJET I SVIJET JE U TEBI..
ALI BOJI SE SAME SEBE...
JER SAMI SMO SEBI NAJVEČI NEPRIJATELJI...
SVAKA NAS ODLUKA DEFINIRA..
ALI NE DEFINIRA NAS STRAH ON NAS OSLABLJUJE..
ZATO BUDI JAKA ..I POBJEDI SAMU SEBE...
BAREM OVAJ PUT..........................................

Hodala sam zidinama staroga grada..
Čitala mrtva slova,ispisana spomenom tihim..još uvijek žive faraonove ruke...
Ispijala sam misao na vječnost i promatrala nebo iz prve muke...
Nemirna duša..
Spaljena cesta..
Ostalo nije ništa , ali srce se sjeća..
Na hladnom oltaru u agoniji cvijeća..
Na spomen davno izgubljenog svijeta na nebu gori jedna svijeća ..
hodala sam tunelom istine ...tunelom daha i prašine...
Prošla sam pokraj stare ulice...vidjela stare skitnice...
Nisam prepoznala tvoje lice ..mislim da nisu niti ulice...
Godine ostavljaju trag..prolazim kao stranac a bio mi je ovaj put drag..
Odlazim...
Znam da je zauvijek..ali možda..
Možda se još jednom oprostim..
Možda ..još jednom izgovorim ono što je zabranjeno ..
Ono što je mrtvo i izgubljeno..ali živi..
Živi u ovom mrtvom gradu...piše na mrtvom jeziku..
Pa ako me dovoljno dobro znaš pročitaj..dopuštam ti da shvatiš..
Ili prođi..kao vjetar ...ostavi samo dah na mojoj koži kako bih znala da si bio tu..


Jednom mi je Mala rekla...
Ponekad gledam...a ne vidim. Ponekad slusam... a ne cujem. A onda, kada otkrijem to sto vec odavno gledam i slusam, uvijek se iznenadim. Jer, zivot je jedno veliko iznenadjenje. I otkrice. Ako sama otkrijem sto vec odavno zelim, onda sam neizmjerno zadovoljna sama sobom, bez obzira jesu li rezultati dobri ili losi


Katkad je znati kad odustati prava kušnja karaktera.
Susan Elizabeth Phillips

Mary Beth mi je jednom rekla da moraš imati petlje da bi poludio. Većina ljudi, rekla je, ignorira ranu, stavi flaster na nju i zaboravi. Samo oni s petljom mogu pogledati ravno u krv, zapiljiti se u bol i riskirati gubitak vlastitog uma da bi odgonetnuli što je što.
Lisa Tucker: Čitačica pjesama

Ovisni smo o nekom proizvodu ili nekom biću kad nam ono donosi nešto i nešto tome suprotno, to jest najveći užitak i najveću patnju.
Iz ovih nekoliko redaka vidimo da alkohol odražava esencijalan odnos s ljubavlju i destrukcijom.
Pierre Merot: Sisavci

Pravi prijatelji su uz nas kad nam se dogode lijepe stvari. Drže nam palčeve, raduju se našim uspjesima. Lažni prijatelji se javljaju samo kad nam je teško, tužna lica, "solidarni", a zapravo ih naša patnja tješi u njihovim bijednim životima.
Paulo Coelho: Zahir

Kad nam se dogodi nešto loše, uvijek će se naći dobar prijatelj da nam priopći lošu vijest i ruje nožem našim srcima hvaleći njegovu dršku. Honore de Balzac

Perverznjak se vratio!!!
Mišljenje je kao šupak. Svatko ga ima.
Larry Flint

Riba i ptica mogu se zaljubiti, ali gdje će saviti svoje gnijezdo?
Corrina - Corrina

Što više o tebi znam, to bih više volio da si živa. Samo na dvije - tri minute - koliko je dovoljno da te ubijem. Zaslužila si brutalniju smrt. Da sam znao ovo što sada znam, ne bih te pustio da se ubiješ onako ženski nježno. Kladim se da gotovo ništa nisi osjetila. To nije fer. Ja nisam umro, a patio sam više od tebe. Trebala si patiti. Jer si bila zla. Mislio sam da nisi. Prevarila si me. Jesi li ikada pomislila što to znači u mom jadnom životu? Najradije bih te sad doista ubio. Nije pošteno što si već mrtva.
Miguel E. Cardoso: Ljubav je sjebana

Kada drag queen obuće haljinu izgleda kao Kylie. Kada transvestit stavi ruž, izgleda kao Boris Jeljcin.
Lola - Kinky boots


Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam pocela gubiti nadu a sta Vam to govori. Postala sam drugacija osoba i izvor zivota koji se susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki izgubila. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Najezim se od bola kada pomislim da sam jednom voljela nekoga tako drugacijeg od mene. Taj je covjek ipak moja zelja bio a danas, vidi sta je postao. U snovima samo spomenem njegovo ime jer u stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam nekad toliko voljela... a jos ja volim tog covjeka. Sjela bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzala staru knjigu svojih tuznih pjesma. Otvorim tek' neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek' poneku rijec. Sigurno sam citajuci te tuzne pjesme o nama dosla do suza. Ali smjesim se jer ipak nije tako crno sve, nisam jos potonula do dna...

Sjetim se oblika tvoga lica, gledam dubinu tvojih svjetlucavi ociju koji su me nekada pratile kao vlastita sijenka i prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li se me naucio da volim ili samo da izgvoram te rijeci 'Volim Te'... to sam ja govorila sa osjecajem ipak uvjerena sam... Zasto me sada gledas pobjednicki svaki put kada prolazim kraj tebe. Zar nisi do sada predvidjeo kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo muski ponos, ali doista je tesko vjerovati da si ti covjek kojeg sam nekada voljela . Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolna nema tu lijeka za ovakav osjecaj. Zasto te plase moje crne oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako bolj,e ali nada me vraca u proslost. Uvjerava me da cu te osvojiti nekako. Mozda je vrijeme da prestanemo prkosit' sudbini. Ovih dana ne vidzam te puno, mozda si drugu djevojku pronasao, mozda te necij' pogled zaveo... Mozda neka druga lijeci rane tvoje, dok joj pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce presusilo, bar' samo na jedan dan da se osjecam drugacije. Da ne budem ono sto jesam ja, a onda bih se mirno vratila u svijet tuge bez ijedne rijeci i presude. Niko meni nije kriv za ovakav osjecaj' jer sam se uselio u mene, a ja se nisam odupirala. Ja se nisam borila sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primila u moj dom jer nikada nikome nisam mogla da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi...

Vec danima nisam primjetila da je Sunce izlazilo jer sam se zavila u crne noci. Tek' kad bih osjetila da cu tebe naci na nekim starim mjestu onda bih obukla haljinu bijelu, pustila kosu i spremila se da te nadem tamo. Znam da ces me cekati s par' finih rijeci koje ce da golicaju kroz moje misli vremenom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknem starih mjesta i krenem dalje sa nekim drugim covjekom. Nije to izlaz za mene jer svaki drugi je jedna vise uvrijeda, jedan vise broj. Zato se ja i vracam na stara mjesta da izmjenimo koju rijec. Da cujem kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno zivjeti uz osjecaj srece i osjecaj topline koju sam donosila. Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. Zar je doslo do ovoga. U drustvu svoje stare ljubavi lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim srcima. Znajuci dam sam ti jos zelja osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj pogled susrece... Moj je grijeh sto sam trazila ono sto mi nisi mogao pruziti, to nesto nemogce.

Suza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris : 'Ljepotice jos uvjek mastas o nemogucim ... ti jos uvjek sanjas previse' ... I nije da me vrijeda tvoja presuda, nego sama istina. Ja zaista trazim mjesto koje jos nije postojalo a nista nemoze da bude potpuno savrseno. Negdje mora da krene na losu stranu, ponekad mora kisa da zablista a sunce da zadje. Upravu si ja doista zivim uz puste snove. Hvala ti jedini sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasla da mi nije tebe. Da samo nedolazis na stara mjesta gdje si pjevao pjesmu zvanu mojim imenom, da spomenes kako me nema vise tako cesto, kako je cudno zivjeti u istim gradu a nevidjeti mene kako se setam... Onako, vesela kao nekada i jos kraja tebe. Daljina srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinila pogledima tvojih ociju. Nisam zaboravila kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na dalje.

Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo nemoguce... Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa disala kad bih znala da je vise nevolis... Oh duso moja iz njedara kako da te voli covjek taj, kada nisi u stanju da volis samu sebe. I samo da nije njega i njegove blizine kako bih vidjela gdje sam pogrijesila i da nije njegovi lijepih rijeci u sred neke noci kako bih dalje, kako bih ja sama...

Ja i danas zivim u snu jer sanjam za dvoje. Zivim u oblacima gdje nisam dozvana, zivim pored vatrenog plamena koji me zgrije u nocnoj tisini. Nisam oko spremna za jednu osvetu jer doista ja se nemam cemu da svetim. Al' ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi...




" a znam da sam najbolje sta ti se dogodilao, da me ne mozes zamijenjit...i znam ...znam da sam napravila nesto sta nijedna nije , covjeka od tebe. I zato ces me pamtiti cijeli zivot.... A ja cu i dalje pjesme pisat."




A samo sam željela taj most
ponekad prelaziti s tobom...


....
...K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.

Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.

...Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?

Zašto se sve to dešava, da l' čovek išta rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?
(Balašević-Slovenska)



.....


Ja sam tu...
da pruzim sto ne mogu...
obecam sto ne ide...
slazem kad ne treba...

Ja sam tu...
da se mijenjam iz korjena...
svaka na gore je promjena...

Ja sam tu...
u oci da ne gledam...
da najbolje izgledam...
kad se najgore osjecam...

Ja sam tu...
da ti kazem sto ne mislim...
da se kunem kad izmislim...


.....

Volim te ne zbog toga što si ti,
nego zbog toga što sam ja kad sam pored tebe.

Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze,
a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati.

Samo zato što te netko ne voli onako kako bi htjela,
ne znači da nisi voljena cijelim njegovim bićem.

Pravi prijatelj je ona osoba koja te drži za ruku i dodiruje tvoje srce.

Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored
njega i znaš da ga nikad nečeš imati.

Nikad se ne prestaj smijati, čak ni onda kad si tužna...
možda će se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh.

Možeš biti samo osoba na ovom svijetu,
ali za nekoga si ti cijeli svijet.

Nemoj provoditi vrijeme s nekim kome nije stalo
provoditi ga s tobom.

Možda Bog želi da upoznaš mnogo pogrešnih ljudi
prije nego što upoznaš pravoga, a onda ćeš mu,
kada se to dogodi, biti zahvalna.

Ne plači zato što se završilo,
smij se zato što se dogodilo.

Uvijek će biti ljudi koji će te povrijediti...
nastavi vjerovati ali samo budi opreznija.

Postani bolja osoba i budi sigurna da znaš
tko si prije nego što sretneš nekoga novoga,
a nadaj se da ta osoba zna tko si.

Ne opiri se...
najbolje stvari se događaju onda kad ih ne očekuješ.

NIŠTA SE NE DOGAĐA BEZ RAZLOGA!

...bez tebe drveni konjići
tužno stoje, dođi
iz plave boce se pojavi
bar jednu želju ispuni
i dodaj svjetu malo boje,
čudo moje...

neke ljubavne pjesmice i tak.....



Samo je jedno u mom zivotu vrijedno
da pustim suzu s oka jer tebe volim ja
zivot mi dala, bas kao da je znala
da nikad nece nestat' sa mojih usana
Hrvatska

S ponosom narodu svom
ljubi grb na dresu tom
na Jadranu i Savi, na Dunavu i Dravi
nek se slavi cijeli dan i noc

Svi skupa nek vide da nas ima
ruke na srce kada krene himna
i onda se pjeva u istom trenu
dok nasi lete po terenu

Imamo ponos, srce i inat
podrsku uvijek punih tribina
iz Zagreba gledam najljepsu sliku
Slavoniju, Istru, Dalmaciju, Liku

Kad se igra, neka nas zaustave
crven, bijeli, plavi boje zastave
neka cijeli svijet cuje nasu pjesmu
i vide sav taj nas sjaj na dresu

Ovdje kod nas je ponos repka
zeljno se ceka svaka tekma
nek se ori pjesma, neka zvono zvoni
znamo da bit cemo sampioni

Svi jedni uz druge
kad se igra, nema tuge
sad smo u rodu i pjevamo odu
za svoje ljude, ej

Jer opet tradicija se nastavlja
s rukama u zraku Hrvatsku pozdravljam
bili zadnji ili prvi
samo neka nas glas grmi

Ref.

Mi, Hrvati

Jos jednom, al' ovaj puta jace
cijeli svijet zna nase navijace
cijeli svijet sad gleda i prati
da vidi kako igraju Hrvati

A sve zbog vatrenog srca
koje ispod svetog dresa kuca
nek svi cuju kako slavimo
ajmo, cijeli stadion

Sjever, istok, zapad, svi se bude
ako boli, stisni zube
neka se ljute oni sto gube
tu danas sviraju nase trube

I zato se pomakni
zrak duboko udahni
pa digni ruke i napuni casu
ovdje se igra za lijepu nasu

Ej, ko kaze da smo pali
taj mora da se sali
i najveci su mali kad vijori
crven, bijeli, plavi

Domovini zahvali i pokazi ljubav
nema nikog da se pravi grbav
ulice su zive
pjeva se sa tvrdje, trga i sa rive

Ref. 2x


VOOLLIIMMO VAATRRENEEE !!!!



...K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.

Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.

...Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, da l' čovek išta rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?
(Balašević-Slovenska)

evo neke pjesama koje se meni sviđaju.......


Đorđe Balašević
Priča o Vasi Ladačkom

Znate l' priču o Vasi Ladačkom? I ja sam je tek onomad čuo.
Jednom devet dana nije izlazio iz birtije, kažu da je bio čudna sorta...

Otac mu je bio sitni paor, 'ranio je sedam gladnih usti'.
Mati mu je bila plava, tiha, nežna, jektičava,
umrla je s trideset i nešto...

Imali su par jutara zemlje, malu kuću na kraju sokaka.
Na astalu navek hleba, taman tol'ko kol'ko treba,
al' je Vasa hteo mnogo više...

Želeo je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i salaše...
Želeo je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute čilase, ali nije mog'o da ih ima.

Voleo je lepu al' sirotu, uz'o bi je, samo da je znao:
voleš jednom u životu, sad bogatu il' sirotu,
to ne bira pamet nego srce...

Sve se nad'o da će ljubav proći. Zanavek je otiš'o iz sela.
Nikad nije pis'o nikom, venč'o se sa miraždžikom,
jedinicom ćerkom nekog gazde...

Dobio je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i salaše...
Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute čilase, sve je im'o ništa im'o nije.

Propio se, nije proslo mnogo, dušu svoju Đavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši, tražio je spas u čaši,
ali nije mog'o da ga nađe...

Mlad je, kažu, bio i kad je umro, sred birtije, od srčane kapi.
Klonula mu samo glava, k'o da drema, k'o da spava
i još pamte šta je zadnje rek'o...

Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, čilaša...

Kada nisam s onom koju volem,
kada nisam s onom koju volem.

Kad ja nisam s onom koju volem,
E, kad nisam s onom koju volem.


Đorđe Balašević
Za sve je kriv Toma Sojer

Jedne letnje noći tople, Cile, Picuka i ja,
poneli smo nešto klope da se nađe za dan dva,
pa smo krenuli u Brazil il' do južnih mora bar.

Smišljali smo neki fazon, kovali smo dugo plan,
čudno zlato i Amazon, pa je došao taj dan.
Dunavom do Crnog mora, sve je dalje prosta stvar.

Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.

Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
Gde smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
kriv je on.

Birali smo dugo čamce, maznuli smo jedan žut.
Poneli smo čak i mamce da bi pecali uz put.
Činilo se, na početku, da će provod biti lep.

Al', nestade nam prvo hleba, mučila nas strašna glad,
onda grom iz vedra neba, pa oluja, kiša, grad.
Al na, sreću, neki čiča tad nas primio na šlep.

Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.

Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
kad smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...

Vratili nas sutra kući. Jao, što me bilo stid,
pa sam hteo krišom ući, šunjao se uza zid.
Videla me prva mati: "Opa, vratio se sin!"

Na to otac reče samo: "Neka, nek je živ i zdrav..."
Al' sam, ipak, tu i tamo, posle bio čudno plav,
pa su me u školi dugo zvali Haklberi Fin.

Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.

Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
kad smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...

Kriv je on!


Đorđe Balašević
Nikad kao Bane

Još u školi je ručicu dizao vešto
i već se znalo da postaće nešto.
O, već se znalo da postaće neko, k'o bog.
Mi smo rasli u šarenom kraljevstvu igre
al' on je imao drugi pedigre,
mali Bane je bio daleko od tog.
I često se pitala moja mati:
"O, čedo moje, samo da mi je znati,
šta će to sa tobom biti, dal' ćeš ikad biti i ti..."

Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.

Pred maturu su pristigli momenti novi:
sport i ploče i nemirni snovi,
neki izlozi prepuni svega za nas.
Ali Bane, taj je imao izloge prazne,
pa smo zato za funkcije razne
svi mi večito birali njega, u glas.
I često se pitala moja mati:
"Gde se to skitaš, o, da mi je znati,
i šta će sa tobom biti, dal' ćeš ikad biti i ti..."
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, mali vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.

Tu i tamo, tek ponekad sretnem tog dečka,
crna tašna i šofer i "mečka",
TV dnevnik ga forsira nešto, o-da!
Bez krivice, u štampu je stigao skokom
jer kad kreneš tim poznatim tokom
tad svi ručice podižu vešto, jen - dva!
I često se pitala moja mati:
"Ko ga to gura, o da mi je znati,
i šta će to sa tobom biti, dal' ćeš ikad biti i ti..."

Kao Bane, dobri sin...

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u neograničenim količinama. I ja se držim, još kako se držim. I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati, piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.



Đorđe Balašević
Cirom pesma

Joj, da je meni da za čarobnjaka izučim,
cilinder nabavim i zabavim se so tom magijom.
Iz rukava bele zecove da izručim,
a tebe mlatnem štapićom, onako, k'o oklagijom.

E kada nećeš mirnim putom
dobićeš čarobnim prutom,
da se sludiš i već jednom zaljubiš.

Kad neće mali anđeli
srediće mali đavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Joj, da je meni da se šnajderaju naučim,
mašinu poteram i doteram moj sako somotan.
Pa te sačekam za ćoskom i opaučim,
pa te smotam, jedan, dva, pod taj sako komotan.

E, kada nećeš mirnim putom,
okončaćeš pod kaputom.
Kada nećeš gradski i demokratski!

Kad neće mali anđeli
srediće mali đavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Joj, da je meni ona žuta farba drečava,
kada je oblačno i mračno a ja mal'ko nabaren.
Pa da prođem tvojom tarabom k'o mećava
i metnem grafit erotski, za to sam, kažu, nadaren.

E kada nećeš mirnim putom,
primoran sam citron žutom
da ti svoje emocije otkrijem.

Kad neće mali anđeli
srediće mali đavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Kad neće mali anđeli
srediće mali đavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Jao što tebi mjauče ta gitara, jao!


fRiEnD fOrEvEr
NEČEMO PLAKATI PRIJATELJICE,
NAŠE IH SUZE NE BOLE.
NEČEMO IH VOLJETI I DRUGE IH VOLE!
NEČEMO ŽELJETI DA NAM SE VRATE,
JER KAD BI NAM SE VRATILI
ŽIVOT BI NAM UPROPASTILI.....
NEČEMO IH KLETI,
NI NAŠE KLETVE IH NE BOLE.
KLEKNUT ĆE ONI PRED NAS,
KAD IH DRUGE PRESTANU DA VOLE...

prijateljice:)))

mi smo prijateljice i ne znamo za zlo,mi smo vještice koje smjehom pomjeraju tlo,
mi smo jediine prijateljice koje znaju što ljubav znači,
s ovim prijateljicama niko nesmije da se kači....
mi čemoo zauzeti cijelu planetu jer smo mi NAJBOLJE PRIJATELJICE NA SVIJETU!!!!






Zbog jedne gluposti smo se rastali!Neka se dogodi jos neka glupost, pa da ponovo budemo zajedno!


Ej ti sto me gledas, negledaj me dok te gledam, jer ce oni koji nas gledaju, gledajuci kako se gledamo pomisliti da se volimo, a mi se samo gledamo!


Nekog volis pa mu srce das, taj neko ti treba, ati njmu netrebas, tad nastaje patnja, tad pocinju boli, zamrzis sebe zbog nekog ko nezna da voli!


Rekli su mi da dan traje 24 sata, da sat traje 60 minuta, da minuta traje 60 sekuni-ali mi niko nije reko da sekunda bez tebe traje vjecno.


Sve sto poduzimas-poduzmi iz srca!


Poslije tebe ja vise namam dusu, TI si ju odnio, poslije tebe ja vise nemam srce, TI si ga slomi, poslije tebe ja ne postojim, TI si me ubio!!!


Ako te zaboli dusa i tijelo, ako te nista nebude htjelo, ako te slome lutanja duga ili ti srce zarobi tuga, ako ti neko ukrade srecu, ne brini ja te izdati necu!


...postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto...


Popularnost je kao i mladost, kad jednom projde vise se ne vraca!!!


Pravi prijatelj vam se nece isprijecit na putu......osim ako slucajno padate....


Samo jednostavne stvari nikad ne razocaravaju.


Samo je jedan kutat svemira koji sigurno možete popraviti, a to ste vi sami!!


Samo glupi i mrtvi nikad ne mijenjaju svoje misljenje.


Zivotna je iluzijakad ti cijeli zivot sole pamet, a umres od secera!


Ako je grijeh sto te volim neka mi se to nikada ne oprosti...


Ako je ljubav droga, onda sam ja najveci narkoman!


Ako me ikada budes izgubio, potrazi me u vrtlogu vremena, jer sam se vjerojatno tamo izgubila - trazeci tebe!!!


Ako me ikada budes napustio... smijem li onda poci sa tobom??


Ako me ikada budes ostavila ostavi me na kisi da ne placem sam.


Ako me ikada zaboravis, ne zaboravi da zaboravljeni nikada ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili!


Ako me volis, ne pricaj nikome. Ako me zelis, ne daj me nikome. Ako me ljubis, ljubi me njezno. Ako ni jedno od toga nije, vrati mi srce, oprosteno ti je!!!!


Ako negdje postoji sjaj onda je on u tvojim ocima. Ako negdje postoji bol onda je to zivot bez tebe. Ako je itko na ovom svijetu voljen onda si, vjeruj mi, ti!


Ako nekog iskreno volis, nemoj ga zeznut, znaj da to boli.


Ako netko uspije na suncu kockom leda ispisati tvoje ime, onda cu mu priznati da te voli vise od mene!!!


Ako odem u nebo prije tebe, na svaku zvijezdu cu napisati tvoje ime, tako ce svi andjeli znati koliko mi znacis...


Ako postoji sjaj on je u tvojim ocima, ako postoji radost to je susret sa tobom, ako postoji tuga to je zivot bez tebe, ako je itko voljen to si ti!


Ako se ikada pozelis javiti, javi se, sve je ostalo isto i broj i adresa...samo mi je ime promijenjeno, jer otkad si ti otisao iz mog zivota, moje ime je tuga.


Ako si daleko nista ne smeta, vjecna ljubav ostaje i da si nakraj svijeta.


Ako te ikada budem zaboravila bit ce to posljednji dan u mom zivotu...


Ako te zaboli proslost na mene pomisli bar, jer bili smo bili nekad najljepsi par...


Ako ti gorko zaplace oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti dusa, ako nema tko da te slusa, ako ikad vrisnes u snu nazovi me i JA BIT CU TU.


Ako treba ugasit cu svijecu i sunce i mjesec i zvijezde. Ako treba porusit cu mostove, unistiti proslost, otici u nepovrat samo zbog tebe.


Ako volis nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti.


Ako voljeti znaci zivjeti, onda voljeti tebe znaci zivjeti vjecno.


Ako zadrzis ovu poruku - VOLIS ME, ako je ignoriras - OBOZAVAS ME, ako ne odgovoris - ZELIS ME, ako odgovoris - NE MOZES BEZ MENE...


Andjele, sklopi okice i u tami noci pronadji svjetlo mjesecine da ti obasja snove i u njih dovede one zbog kojih se vrijedi sutra buditi!


Baci casu visoko, past ce na tlo. Baci kamen u vodu, dodirnut ce dno. Baci granu u vatru, izgorjet ce sva. Baci mene od sebe, umrijet cu ja.


Bez tebe je sve nista, a sa tobom je nista sve!


Bila bih postelja u kojoj spavas i jastuk na kojem se budis, zvijezda koju sanjas, suza kada places, osmjeh kad se smijes, usinila bi sve samo da sam uz TEBE!


Bog je svim andjelima dao krila osim tebi, jer nije zelio da mu najljepsi odleti!


Bori se za srecu, za ono zelis. Ono sto mnogo ti znaci, nemoj dijeliti. Ne brini za druge, jer drugi ce se snaci, ali ljubav poput tebe tesko je naci.


Citam knjigu, a oci mi suze, mislim na tebe, sto mi srce uze!


Cokoladni bomboni. Ne. Cvjetni med. Ne. Sladoled od ljesnaka. Ne. Secer. Nema sanse. Jebi ga, i dalje ne nalazim nista sto je sladje od tebe.


Covjek se budi najcistije duse koja ceka da ju oblikuje buduci dan. I zato priusti sebi da ti prvo "dobro jutro" pozeli onaj tko te voli. DOBRO JUTRO!


Cuvaj me u malom kutku svog srca! Neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak zivota, a voli me tek toliko da znam da postojim!


Cvjeta ruza usred zita, ljubim onu koja cita, ljubi i ti onog tko salje, pa nek ruza cvjeta i dalje!!!


Da budem sretna jer si mi prijatelj ili da placem jer je to najvise sto ces mi ikada biti?


Da je zrno pijeska jedinica za ljubav, sve pustinje ovog svijeta ne bi bile dovoljne da ti kazem koliko te volim!!!


Da se sva mora svijeta razbiju u kapi, koliko bi ih bilo? Da se sve zvijezde svemira zbroje, koliko bi ih bilo? Ne znam, ali mojih poljubaca bi bilo vise.


Da si lijep, to vidim. Da si dobar, to znam. Da volis, to mislim. Ali koga, to ne znam.


Da su noci duge koliko te ja volim, nikada ne bi svanulo!


Daj mi tisucu poljubaca, pa sto;pa jos tisucu, pa jos sto, pa drugih tisucu i drugih stotinu.Na kraju, kad razmijenimo milion poljubaca pomijesajmo ih zajedno sve dok ih ljubomorni sto nas gledaju vise nebudu mogli izbrojiti!


Daj mi sebe od sebe ako neces da mi srce nazebe jer kad tebe nema ljubavi, cini mi se da je zima.


Daj mi tvoju ruku i zazmiri. Cujes li kako moje srce kuca? Razumijes li sto kaze? Prica o mojoj ljubavi prema tebi!


Dala sam ti mladost svoju, zato necu voljeti sebe, i da opet mladost imam birala bih samo tebe!!!


Daleko je zvijezda, sto na nebu sja, daleko je momak sto ga volim ja!


Daleko si od ociju ali od srca nisi. Jedino sto mi nedostaje znaj ti si. Nisi zvijezda ni andjeo, ni bog da te molim, ali si osoba koju ludo i iskreno volim...


Daleko si voljena moja, duge su mi tamne noci, ali ljubav snagu mi daje da izdrzim u samoci. Daljina nas dijeli, ljubav nas spaja, tesko je bez tvog zagrljaja.


Dan je zaljubljen u noc, noc je zaljubljena u dan, a ja sam zaljubljena u tebe.


Dan kad si se rodio, padala je kisa. Nije to bila kisa, nego nebo je plakalo sto je andjela izgubilo.


Divno je kad nekog volis, jer ljubav je najveci poklon koji dajemo. Ljubav je skola nesebicnosti i vjernosti. Prava ljubav je kad nekoga volis kao ja tebe.


Doci cu ti nocas u san, na obraz cu ti stavit dlan, njezno cu te milovati po licu, necu pustiti suzu izdajicu, poljubit cu te u snene oci i tiho nestati u noci


Dodirni me kao meka pahulja, zagrli kao meka kosulja. Izbrisi trag mojih nemira - umrijet cu bez tvog dodira.


Dok gledam u zvjezdano nebo shvatih da najsjajnija zvijezda i nije tako daleko. Dapace, siguran sam da je upravo uz mobitel.


Dok se zemlja bude okretala, ja cu te voljeti, dok sjaje zvijezde, ja cu te maziti, kad vjetar puše, ja cu te paziti, kad izadje sunce, shvatit ces da te volim


Dovoljan je jedan tren da nekoga zavolis, a premalo citav zivot da ga zaboravis - zauvijek ces mi biti u mislima.


Dugo, vec dugo te promatram pokusavajuci otkriti neku tvoju manu, i konacno sam uspio! Andjele, pa ti nemas krila!


Eh da imam zlatan noz, da rasijecem srce svoje, sa svakom bi kapi krvi, napisala ime tvoje.


Eh da mogu, u sitne sate, kada me misli navedu na te, da tiho, necujno svratim i tebi se za ljubav obratim.


Evo sada nagovaram mjesecinu da u tvoju sobu zaviri i da te umjesto mene probudi i zagrli. Neka te cuva i neka ti prica, neka te ona ljubi kad ne mogu ja.


Gdje god podjes sirom svijeta, gdje god zarko sunce sja, nigdje neces naci djevojku da te voli kao ja!


Hej ljubavi u dalekom gradu cuvaj mi se da te ne ukradu, cuvaj ljubav da nam ne uvene, cuvaj srecu za tebe i mene!


I imam sve u zivotu, sto se kupiti moze, jedino ti nisi tu, ali te cuvam ispod koze!


I kad nas tisuce kilometara budu razdvajale, kad najmanje mislis na mene, moje oci ce gledati u daljinu i vidjeti samo tebe.


I pustit cu ovu suzu tise jer tebe nema pored mene vise.


I sve sam druge tvojim imenom zvala, i sve im uzela, a nista im dala, jer kad se samo tvojih ociju sjetim, na svim se neduznim muskarcima svetim...


Iako daleko u gradu tom, vjecno ti si u srcu mom, jedino tebi cu poruke slati, jer samo za tobom srce mi pati.


Ima 7 svjetskih cuda, 6 kontinenata, 5 krakova zvijezde, 4 lista djeteline, 3 svjetska oceana, 2 oka... ali samo 1 si ti!


Iz ociju suze kaplju, usne tvoje ime sapcu, a srce boli stoga sto te ludo voli!


Izblijedit ce slika, uvenut ce cvijece, ali ime tvoje iz mog srca se izbrisati nikad nece!


Ja cu tebe nocima sanjati tvoje ime necujno dozivati, ti si vizija mog sna, duso moja daleka. Oci moje traze te, usne zovu te dodji molim te jer ludo VOLIM TE.


Ja nisam cvijet po kojem se gazi, niti sam svjetlo koje se gasi, ja nisam rob koji te slusa, ja sam jedna zaljubljena dusa.


Ja nisam zena bez ponosa, pa da kleknem i da molim, na koljena svoja necu pasti iako te ludo volim!


Ja znam da nemam vise prava na tebe, al ipak ne mozes mi uzeti snove. U snovima te imam samo za sebe i ne dajem te nikome!


Je li grijeh sto te zelim svaki tren, i sto mi je pogled zaljubljen. Ako je grijeh to, Bog nek oprosti srcu koje je cijelog zivota cekalo nekoga kao sto si ti.


Jebes mi mater ako te ne volim!


Jedan savjet - CUVAJ SE, jedna molba - NE MIJENJAJ SE, jedna zelja - NE ZABORAVI ME, jedna laz - NE VOLIM TE, i jedna istina - STRASNO MI NEDOSTAJES!


Jedino ti znas sto mi treba, tvoj topli osmjeh i ljubavi do neba. Jedino ti mozes to da mi das, ZATO TE I VOLIM, SAMO DA ZNAS.


Jednom se radja, jednom se dise, jednom se voli i nikad vise.


Jos uvijek zelim iskrenu plavu dubinu tvojih ociju, zelim da moja ruka dodirne tvoju, toplinu tvojih usana na usnama zelim, zelim da me ljubis i volis do kraja.


Kad bih kralj svijeta bio, on se ne bi Zemljom zvao, tvoje ime bih mu dao. Kad bih svemirom carevao, svaku zvijezdu, sve bih TEBI darovao.


Kad bih ljubav svoju suzama morao dokazati, ja plakao bih dan i noc, ali suze svoje nikad isplakao ne bih jer te volim kao bolesnik svoj posljednji dan.


Kad bih opet sreo tebe, ponovo bih sreo srecu, jer curu slicnu tebi vise nikad sresti necu!!!


Kad more zavlada kopnom, kad u pustinji padne snijeg, kad se ledenjaci otope, kad usred noci zasja sunce; NI TAD TE NECU PRESTATI VOLJETI!


Kad noc se spusti i prekrije prozor tvoj, po nebeskoj pomrcini poljubac saljem svoj, nek poljubac stigne gdje ne mogu ja i tiho ti sapne: mislim na tebe malena


Kad nocu nebo gledas ti mislis da zvijezde sjaje, a to se andjeli nebom bude da tebe gledaju.


Kad osjetis najtezi trenutak u zivotu, kad izgubis povjerenje u samog sebe, sjeti se bar tad da postoji neko tko misli na tebe!!!


Kad ovu noc pobijedi dan i kad se probudi priroda iz sna, tebe neka probude sapati moji. Jedina moja volim te ja!!!


Kad procitas ovu poruku, ti pomisli na mene, kako me srce steze! Otkad tebe znam sve me za tebe veze. Tvoje Ime u srcu nosit cu i dok zivim tebe voljet cu!


Kad sam bila mala, rekli su mi stariji da su med i mlijeko dvije nasladje stvari, a sad kad sam starija i stekla iskustva sladja su mi tvoja usta!


Kad se gledam u ogledalu vidim TEBE, kada lutam ulicama vidim nekog tko lici na TEBE, kad sam s nekim mislim na TEBE, sad vidis VOLIM SAMO TEBE.


Kad se poklope kazaljke na satu i kad otkuca ponoc, ti zatvori oci i stisni ih jace i sjeti se onog tko zbog tebe place!


Kad se probudis jedne divne noci, ti pogledaj kroz prozor svoj i preko najljepse zvijezde primi poljubac moj!!!


Kad se sjetim Tebe u hladnim nocima bol mi na dusi pociva, srce me zaboli jer te ono jos LUDO VOLI!!!


Kad sklopis oci svoje, ja cu doci zlato moje, da te ljubim, da te mazim, da te cijele noci pazim, da te cuvam od svih zala jer te volim sreco moja mala!!!


Kad te nema moji snovi se izgube, moja masta se zamrzne, moje usne ne govore, moja dusa se izbrise i sve bol postane!


Kad te tuga slomi, kad te srce boli, procitaj ovu poruku i vidi tko te iskreno voli!


Kada budes spavala, u san cu ti doci ja, da te vidim, da te grlim, da te ljubim, da te imam samo za sebe. Jer jedino te tada mogu imati, nesudjena ljubavi!


Kada otvoris prozor i pogledas nebo i kada vidis zutu zvijezdu sto najjace sja, ti se sjeti mene, jer to poljubac ti saljem ja.


Kada se iskreno voli, ni razdvojenost ni vrijeme ne mogu nam nista!


Kada vidis pticu u visokom letu ti se sjeti mene u dalekom svijetu, gdje god odes putevima svijeta, gdje god sunce sja, nikad nikog neces naci, da te VOLI KAO JA

Always draw a circle around the ones you love, never draw a heart because hearts can be broken, but circles are never ending.

Prijateljstvo je krhko kao latica ruze, za oslonac u zivotu prijatelji sluze. Zato smjelo kroz zivot gazi, jer negdje sa strane prijatelj te pazi!

Make new friends
But keep the old
One is sliver and the other gold!
I
f U need a friend and there are a hundred steps between us, you can take the 1st step to get near me and i will take all 99 step to be there for you.

Feel good when somebody Miss u. Feel better when somebody Loves u. But feel best when somebody never forgets u.